Flaširana voda kao rješenje
Da li je to rješenje?
FLAŠIRANA VODA
Nažalost ne. Flaširane vode dijele se na mineralne vode, prirodne vode i stone vode. Iako je Flaširana voda na prvi pogled bolje rješenje u odnosu na vodu sa česme, to baš i nije uvjek tačno, kvalitet vode u flaši zavisi od nekoliko faktora, najvažniji je svakako izvorište, zatim način i tehnologija prerade i na kraju ambalaža. E upravo problem stvara ambalaža. Nažalost, sve većim korišćenjem vode u plastičnim bocama stvara se nepotreban otpad i troše velike količine energije, što je veliko opterećenje za prirodu. Pacifički institut procjenjuje da na svaku prodatu litru vode otpada tri litre vode utrošene za njenu proizvodnju.Kad se raspravlja o kvalitetu vode u bocama, kao jedan od glavnih problema stručnjaci ističu ispravnost plastične ambalaže u koju je voda pakovana.
Budući da voda u bocama stoji duže vreme i često na visokim temperaturama (u skladištima, tokom transporta, u našim kućama), smatra se da je takva voda izložena mikroorganizmima i hemikalijama koje mogu vrlo loše uticati na ljudsko zdravlje. A može doći i do ispiranja toksina iz plastike, poput metilnog hlorida i ksenoestrogena. Za razliku od plastike, voda u staklenim bocama je odlična, pod uslovom, da je kvalitet njenog izvorista dobar. Kvalitet same vode u bocama zavisi od kvaliteta njenog izvora, tehnologije punjena i dezinfekcije, kvaliteta mašina za tretiranje vode, načina distribucije boca.
MINERALNA VODA
Postoje vode koje su bogate mineralima organskog porijekla, to su narodski rečeno kisjela ili mineralna voda. Međutim, takve vode u sebi imaju mnogo više minerala neorganskog porijekla. Imaju neka ljekovita svojstva, ali baš zbog balasta koji u sebi nose, NE PREPORUČUJU SE u dozama većim od 1-2 ČAŠE DNEVNO…. Samo 5% minerala u vodi su korisni za čovjeka, sve ostalo je BALAST! Pored toga, sve potrebne minerale, čovjek uzima iz hrane, a voda je tu da hranjive materije prenese do ćelije. Iz gore navedenog možemo zaključiti da se za svakodnevnu potrošnju NE PREPORUČUJE MINERALNA VODA.
Ljekari se boje da veliki sadržaj minerala i spojeva može imati mnoge negativne zdravstvene posljedice, ako se konzumiraju u velikim količinama. Kao primjer možemo spomenuti natrijum koji izaziva VISOKI KRVNI PRITISAK, ili nitrate i nitrite, koji BLOKIRAJU PRENOS KISEONIKA i primarni su uzrok metemoglobinemije i spontanog pobačaja. Ne smijemo zaboraviti da kalcijum konzumiran u velikim količinama, a nalazi se uglavnom u mineralnoj vodi, može ubrzati STVARANJE BUBREŽNOG KAMENCA.
Šta piše na dnu plastične ambalaže?
Sedam tipova plastike:
#1 PET – Od ove vrste plastike se prave flašice za vodu, flaše za sokove i ostala meka pića, kao i tube, kontejneri i plastična pakovanja za hranu u prodavnicama. Flaše napravljene od ove vrste plastike su za jednokratnu upotrebu. To ne znači da je višenamjensko korišćenje boca smrtonosno, ali bi trebalo izbjeći dugoročno korišćenje ovih flaša iz više puta, ako ni zbog čega drugog, onda iz higijenskih razloga.
# 2 HDPE – Ovo je polietilen koji je visoke gustine i kod kojeg postoji najmanja vjerovatnoća ispuštanja štetnih materija. Pakovanja za mljeko, za šampon, deterdžente se pakuju u proizvode od ove vrste plastike.
# 3 PVC – Potrebno ga je izbjegavati kod pakovanja hrane i proizvoda za ličnu upotrebu. Proizvođači ove vrste plastike nekad dodaju plastifikatore kako bi poboljšali mehanička svojstva. Oni remete rad hormona kada prodru u ljudski organizam. Nekada se pored Oznake PET na naljepnicama nalazi broj 3 umjesto 1. To znači da je ta naljepnica naparavljena od PVC materijala. Ova vrsta plastike se koristi za podne obloge, spoljašnji namještaj, prozore, vodovodne cijevi.
# 4 LDPE – Polietilen je male gustine, tako da je lagan i fleksibilan. Nalazi se u bezopasnoj kategoriji plastike. Koristi se za izradu plastičnih kesa za namirnice i kesa u trgovini.
# 5 PP – Ovo je tzv. dobra plastika. Najčešće je bijele boje ili je prozirna. Najprije se koristi za izradu čaša za jogurt i kisjelo mlijeko, kutija za sladoled.
# 6 PS – ovaj tip plastike se koristi za proizvodnju jednokratnih plastičnih čašica za kafu, za pakovanje brze hrane, kartona za jaja. Ona može da ispusti stiren, jedinjenje koje utiče loše na zdravlje našeg organizma. Isto kao i kod PET ambalaže potrebno je da se izbjegava njena višekratna upotreba.
# 7 PC – ovo je najlošija plastika za pakovanje hrane. Ispušta hemikaliju BPA (bisphenol A). Zato se i ne koristi za pakovanje proizvoda za ličnu upotrebu. Iz tog razloga mnoge flašice za bebe imaju naglašeno na pakovanju da ne sadrže BPA.
Koja plastika je najbezbjednija za korišćenje?
#1 PET je dobra za jednokratnu upotrebu i može da se reciklira. Ne bi trebalo koristiti plastične flaše za vodu i sokove više puta. Teško se pere, a plastika je porozna i upija u sebe bakterije.
#2 HDPE, #4 LDPE i #5 PP su tri tipa plastike koji su najbolji izbor zato što mogu da se recikliraju i ne otpuštaju štetne hemikalije.
Štetna jedinjenja u flaširanoj vodi
Za potrebe ovog istraživanja fokusiraćemo se samo na štetna jedinjenja u flaširanoj vodi. Naime, flaširana voda je posebno osjetljiva kategorija, jer na mjesečnom nivou mnogo košta, ljudi najčešće imaju osjećaj da piju čistu i zdravu vodu koja im ničim ne može naškoditi. Ipak, istraživanja i sajveti stručnjaka ne pokazuju da je to u potpunosti tačno. Flaširana voda može na razne načine prouzrokovati problem tijelu. Uglavnom je “obogaćena” raznim nepoželjnim stvarima poput:
- hemijskim jedinjenjima iz plastike (koja u vodu dospijevaju ukoliko je transport bio neadekvatan, ukoliko se plastika ne koristi na pravi/propisani način, ako postoje ogrebotine, oštećenja itd),
- mikroplastikom (mikroplastikom smatramo mikro i nanočestice plastike koje dospijevaju u vodu tokom punjenja flaše, otpadaju sa čepa i zidova plastike tokom transporta ili nastaju oštećenjem same plastike) i
- bakterijama iz Vaših usta, sa ruku itd.
Hemijska jedinjenja iz plastike
Iz plastike u vodu mogu dospjeti razna hemijska jedinjenja. Zbog obimnosti i mnogostrukosti jedinjenja, pomenućemo samo najčešća koja, kada dospiju u čovjekov organizam, mogu biti izuzetno otrovna i nauditi opštem zdravlju čovjeka:
- ftalate(ftalatna kiselina i alifatski alkoholi),
- bisfenol A (BPA) i
- antimon (Sb),
- usporivači gorenja. Ftalat – Di-etil-heksil-ftalat (DEHP)
Voda u flašama povezuje se sa zdravim načinom života, ali nije dokazano da je i zdravija. Flaširane vode su u 80% slučajeva vode iz slavine što ćete i vidjeti, a jedina razlika je što je uklonjen ukus hlora. Jedan od nedostataka flaširane vode je i visoka cijena. A na sve to, treba to i odnjeti iz prodavnice do kuće.
Na kraju dolazimo do resursa koji se zove novac, a pitanje koje svi konzumenti flaširane vode treba da postave sebi je koliko smo novca potrošili tokom samo jedne godine na flaširanu vodu? Vjerujem da niko to nikada nije evidentirao. U ilustraciji ispod ćete vidjeti koliko je zapravo to.
